REGIONALNI PARKOpćenito o Moslavačkoj gori
Moslavačka gora je smještena usred nizine, omeđena rijekama : Česmom, Lonjom i Ilovom. Zahvaljujući svojim prirodnim blagodatima bila je od najranijih vremena interesantna pa su je poznavali i spominjali u svojim djelima već i starogrčki i rimski pisci pod imenom „Mons Claudius“.
Humka - najviši vrh
Humka je najviši vrh Moslavačke gore. Na samom vrhu je ograđeni objekt i antenski stup koji služi komunikacijskim potrebama. Sa vrha nema vidika.
Do Humke se može doći mnogim planinarskim putevima ( od Podgarića, prijevoja (baze), Kutinice, …) ili asfaltnom cestom od Podgarića uz Garić grad.
Vis - kontrolna
točka HPO
Vis je kontrolna točka HPO-a (hrvatske planinarske obilaznice) . To je vrh s malim proplankom s kojeg su lijepi vidici na istočni dio Moslavačke gore sve do Psunja.
Do Visa se može doći markiranim planinarskim putovima iz Podgarića, Kutinice, Gornje Jelenske preko Kolčenice i jezera Mikleuška.
Garić grad utvrda
Garić grad ili stari grad Garić jedan je od najstarijih hrvatskih burgova, a spominje se već 1256 kao Garig. Gradio se približno istodobno kad i Medvedgrad na Medvednici.
Grad se sastojao od dva dijela: vanjskog i unutarnjeg, koji su bili opasani zidovima. Imao je i dvije kule za obranu. Zanimljivo je spomenuti da su zidovi veće kule, koja je visoka 18m debeli 2,5 metara! Ta je kula prilično očuvana i danas.
Tokom povijesti izmjenjivali su se mnogi vlasnici: ugarsko-hrvatski kraljevi, zagrebački biskupi, slavonski banovi, a od 1412.-15. pripadao je Barbari Celjskoj (poznatija kao Crna kraljica). Godine 1545. Osmanlije u prolazu osvajaju i pale Garić te ga prepuštaju zaboravu i propadanju.
Garić ostaje izvan novih trgovačkih putova te postaje sklonište hajducima ( u 19.stoljeću najpoznatiji Moslavački hajduk Joco Udmanić krio se u utvrdi i njezinim tunelima), a kasnije postaje i omiljeno izletište.
Tijekom zaštitnih radova i arheoloških iskapanja na Gariću (1964.-1972.) pronađena je bogata i raznovrsna arheološka građa ( pećnjaci, ulomci keramike, metala i kamena) koji se čuvaju u Muzeju Moslavine u Kutini. Zanimljiv je ulaz u grad preko drvenog mosta i kroz gradska vrata. Omiljeno je mjesto odmora za planinare koji pohode Moslavačku goru. Odmah nakon što se uđe u grad, s lijeve strane se nalazi ugrađeni metalni žig. Do Garić grada je moguće doći automobilom iz Podgarića. Obilježene planinarske staze vode sa prijevoja, Podgarića i Humke.
Jelengrad utvrda
U povijesnim se izvorima spominje kao Szarvasko (prema madž. szarvas = jelen). Prema postojećim podacima izgrađen je u drugoj polovici 13. stoljeća, u vrijeme kada je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu porodice Makarijevića.
Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan. Dužina mu je oko 65 m, a širina od 13 do 15 m. Ulaz je bio s jugoistočne strane, vjerojatno preko pokretnog mosta. Vanjski zidovi su debeli do 2 m, a visine na mjestima do 8 m. Pregradnih zidova nema. Postoje ostaci kapelice, ulaz u podzemlje, stepenica za gornji kat, prozora i puškarnica.
Ostaci starog grada Jelengrada nalaze se na uzvisini (oko 300 m n.v.), sa desne strane potoka Jelenka, u blizini sela Gornja Jelenska. Do Jelengrada se može doći planinarskim stazama od Moslavačke Slatine, Pleterca ili Podgarića. Najkraći prilaz je od makadamske ceste koja dolazi iz Gornje Jelenske (2 km od asfaltne ceste), preko koje prolazi planinarski put od Kaluđerovog groba prema Jelengradu.
Bela Crkva - samostan
Pavlinski samostan je osnovan u drugoj polovici 13. stoljeća, prvi put se spominje u pisanoj ispravi 1295. g.
Prema nekim izvorima tada je izgrađena samostanska kuća i crkva. Tokom sljedeća dva stoljeća pavlini stječu brojne posjede, te grade novu crkvu i samostanske objekte zaštićene zidom i kulama.
Središnje mjesto je zauzimala crkva posvećena blaženoj Djevici Mariji. Arhiv Hrvatske ima u svom posjedu građu pavlinskih samostana iz Hrvatske koja se sastoji od 1397 srednjovjekovna dokumenta, a od toga najviše, 544 je iz ovog samostana. Ti dokumenti otkrivaju dragocjene podatke o povijesti Moslavine. Pavlini su imali širok dijapazon djelatnosti, obogaćujući krajeve u kojima su boravili gospodarskim inovacijama.
Na vrhuncu svoje moći samostan doživljava svoj kraj. Zbog stalnih upada Turaka u ove krajeve pavlini su napustili samostan i otišli u Lepoglavu. Sa sobom su odnijeli svoju arhivu i dragocjenosti. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju.
Nalazi se na povišenom platou sa sve četiri strane okružen potokom i opkopom. Nizvodno uz potok na planinarskom putu prema jezeru Mikleuška nalaze se ostaci ribnjaka. Ostaci pavlinskog samostana blažene Djevice Marije – Bela Crkva nalaze se uz potok Crkveni jarak. Tijekom vremena porušeni su svi samostanski objekti. Trenutno se vrše iskapanja i konzerviranja na lokalitetu. Do Bele Crkve se može doći planinarskim stazama od Humke, Visa i od jezera Mikleuška.
Kamene kugle
Migmatitne kugle su oblikovane u procesu nastanka (hlađenja) stijena takozvanim kuglastim lučenjem. Karakteristična tekstura migmatitne stijene je vrpčasta ili trakasta tekstura kod koje se paralelno izmjenjuju svijetle i tamne pruge.
Svijetle pruge izgrađuju mineralni kvarc, kiseli plagioklas, te kalijski feldspati, dok sastav tamnih dijelova tvore minerali biotit, granat, silimanit, te često i cirkoni. (Podaci prepisani sa informativne table na lokalitetu).
Kugle se mogu vidjeti na više mjesta u Moslavačkoj gori. Jedan lokalitet je obilježen sa informativnom tablom.
Do table vode putokazi od šumske ceste Šimljanik – Samarica – D.Miklouš. Odvojak za kamene kugle je na cesti između Šimljanika i Samarice. Kod zadnje table treba skrenuti šumskim zemljanim putom uz brdo. Lokalitet se nalazi stotinjak metara od makadamske ceste.
Crkveni jarak
Potok koji se nalazi na planinarskom putu od jezera Mikleuška prema Beloj Crkvi.
Potok ima kamenu podlogu te brojne slapove. To je jedno od najljepših mjesta Moslavačke gore. Ima nekoliko zahtjevnih dijelova – naročito kada je sklizak teren. Ne preporuča se da njime idu neiskusni planinari bez pratnje.
Slap
Malo poznati, a jedan od najljepših slapova na Moslavačkoj gori.
Slap se nalazi u blizini makadamske ceste koja ide od Jezera Mikleuška prema Humci i Podgariću. Od ceste do slapa ima oko 100 m.
Iznad njega se na potoku nalazi još nekoliko manjih, lijepih slapova. Teren uz slap je uglavnom kamena podloga pa treba paziti kada pada kiša jer je sklisko.
